Treba biti iskren pa priznati da video nadzor ima svojih prednosti, pogotovo ako ga se koristi na razborit način. Danas je teško zamisliti banke, trgovine i javne institucije bez video nadzora, i vjerojatno bi njegov izostanak zaista doveo do manje razine sigurnosti.
No također je jasno da uz sve prednosti treba sagledati i eventualne nedostatke. Prekomjerno postavljanje nadzornih kamera nije odgovor na moderne prijetnje jer ipak previše negativno utječe na privatnost osoba. Kako onda pomiriti sigurnost koju donose s pravom na privatnost? Pogledajmo kakve ideje donosi GDPR.
Opća uredba o zaštiti podataka, novi zakon o privatnosti i zaštiti podataka koji na snagu stupa 25. svibnja 2018., sadrži nekoliko redaka posvećenih video nadzoru. Cilj im upravo i jest postići određenu ravnotežu između prava na privatnosti i sigurnosti imovine. Ako odlučite uvesti video nadzor u prostorije svoje tvrtke, u nadolazećim ćete recima saznati koji su propisi bitni.
Video nadzor u praksi
Prema GDPR-u, video nadzor smatra se aktivnosti visokog rizika koja zahtijeva poseban oprez, osobito ako se vrši na javnim mjestima s puno prolaznika.
Kao zakonsku osnovu za vršenje video nadzora uglavnom ćete koristiti legitimni interes tvrtke (zaštita imovine, sprečavanje kriminala i sl.).
Istraživanja su pokazala da osobe baš i nemaju povjerenja u video nadzor. Dvije petine smatra video nadzor udarom na privatnost iako se većina (67 %) slaže s tvrdnjom da se prosječni čovjek nema čega bojati.
Prije započinjanja s video nadzorom trebali biste provesti procjenu učinka na zaštitu podataka uz pomoć službenika za zaštitu podataka (kojeg trebate imati jer se bavite visokorizičnom aktivnosti). U toj procjeni trebate navesti popis aktivnosti obrade koje namjeravate vršiti, kao i navesti razloge zbog kojih vršite video nadzor.
Potom morate analizirati potencijalne rizike po slobode i privatnost osoba koje ćete snimiti i navesti mjere koje ćete poduzeti da biste taj rizik smanjili. Ako rizike ne možete smanjiti na razumnu mjeru, najbolje je posavjetovati se izravno s nadzornim tijelom.
Sustav nadzora smijete postaviti samo ako procjena pokaže da potencijalne prednosti po vas prevladavaju u odnosu na eventualne rizike za pojedince. Valja pripaziti i o samome sustavu koji uvodite: ako ima mogućnost automatskog prepoznavanja lica, u nekim se zemljama (npr. u Italiji, no ne i kod nas) potrebno obratiti izravno nadzornome tijelu. Isto vrijedi i za pametne kamere i sl.
Vodite evidenciju
Rezultate procjene učinka na zaštitu podataka potrebno je čuvati i periodično osvježavati kako biste bili sigurni da se okolnosti nisu promijenile. Važno je i ovdje naglasiti načelo smanjenja količine podataka: ako dovoljnu razinu sigurnosti možete postići postavljanjem manjeg broja kamera koje bi bile podstavljene pod takvim kutom da snimanju manji prostor, dužno ste to učiniti.
Ne zaboravite da se na snimkama nalaze osobni podaci, i morate ih štititi prema načelima koje propisuje GDPR. Gubitak i povreda snimki za sobom povlači jednake posljedice kao gubitak ostalih osobnih podataka.
Dodatni propisi
Iako se u GDPR-u ne navodi, zakoni u većini europskih zemlja (pa tako i Hrvatske) generalno zabranjuju snimanje zaposlenika u svrhu procjene radnih aktivnosti.
U zdravstvu je snimanje dozvoljeno samo kao donosi konkretnu korist ispitaniku (na primjer, u intenzivnoj njezi). Samo medicinskom osoblju dozvoljen je pristup tim snimkama.
Dodatnu pozornost valja posvetiti pravima djece. Sustavi koji nisu dobro postavljeni mogli bi negativno utjecati na iste. Nadzorne kamere treba postaviti da neposredno snimaju isključivo područja sklona vandalizmu, i samo ta područja. U suprotnom, a osobito u slučaju izvannastavnih aktivnosti, djeca se mogu slučajno snimiti. U tom slučaju trebali biste privremeno zaustaviti provođenje nadzora.
Javne web-kamere koje se često koriste u turističke i reklamne svrhe dozvoljene su i njihove se snimke smiju uživo prikazivati na Internetu, dok god se osobe ne mogu izravno prepoznati iz snimke.
Kamera na dan – vandali van? Možda, ali trebate biti oprezni.
Dozvoljena odstupanja
GDPR dozvoljava parlamentima država članica određena odstupanja od samog slova GDPR-a. Tako je Njemačka odlučila donijeti zakon koji bi dozvolio video nadzor javnih prostora tijekom koncerata ili okupljanja, s ciljem zaštite sigurnosti i sloboda pojedinaca. Taj bi zakon mogao ostati na snazi i nakon što GDPR stupi na snagu, pa će se sve to vjerojatno dugo povlačiti po sudovima.
Bilo kako bilo, to je dobar primjer da postoje iznimke u primjeni GDPR-a koje će u praksi ipak predstavljati određeni problem. Svejedno smo dojma da će i dalje biti puno jednostavnije otvoriti, na primjer, podružnicu u drugoj državi članici.
Što s Hrvatskom?
Hrvatska će regulirati problematiku video nadzora u Zakonu o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Video nadzor smije se provoditi „samo u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine, uzimajući u obzir da ne prevladavaju interesi ispitanika koji su u suprotnosti s obradom podataka putem video nadzora.“. Dakle, to je u skladu s propisima u ostalim zemljama članicama.
Ono što ste dužni napraviti ako vršite video nadzor jest o tome obavijestiti osobe koje se zateknu na nadziranom prostoru. Morate jasno označiti objekt, odnosno nadzirani prostor tako da oznaka bude vidljiva po mogućnosti prije nego osoba uđe u snimani prostor.
U obavijesti morate navesti sljedeće:
- činjenicu da je prostor pod video nadzorom
- podatke o voditelju obrade
- kontakt podatke za ostvarivanje prava.
Morate voditi evidenciju o osobama koje imaju pristup snimkama i dužni ste voditi evidenciju pristupa, a nadležna tijela imaju pravo iste provjeravati. Rok za čuvanje snimki jest najviše šest mjeseci, nakon kojega ih morate obrisati.
Javne površine smijete pratiti samo „ako je [to] propisano zakonom, ako je nužno za izvršenje poslova i zadaća tijela javne vlasti ili radi zaštite života i zdravlja ljudi te imovine“.
Video nadzor: da ili ne?
GDPR u načelu zauzima oprezan stav prema video nadzoru. Propisuje pažljivu analizu potencijalnih rizika i koristi, a to će vam uvelike olakšati procjene učinka na zaštitu podataka.
Naš je savjet da što je više moguće izbjegavate video nadzor. Ljudi općenito ne vole da ih se snima, mada je to danas sve manje izraženo. Ako se odvažite na ugradnju sustava video nadzora, držite se načela smanjenja količine podataka. Postavite što je manje kamera moguće i brišite snimke odmah čim vam nisu potrebne; nemojte čekati krajnji rok. Time si drastično smanjujete rizike od povreda ili gubitaka podataka.
Pripazite ako poslujete u više država članica, jer propisi neće nužno biti isti u svakoj, što je pomalo žalosno ako se osvrnemo na jedan od ciljeva GDPR-a, no što je tu je. Vjerojatno neće biti prevelikih odstupanja, ali svakom slučaju, opreza nikad dosta.
