U praksi će političke stranke morati postupati slično kao i udruge i ostale neprofitne organizacije, i većina propisa se jednako primjenjuje na sve. No neke od aktivnosti koje provode isključivo političke stranke dodatno su regulirane. Pogledajmo o čemu je riječ.
Obrada podataka
Kod obrade posebnih kategorija osobnih podatka od strane političkih stranaka napravljena je jedna iznimka. Ako se sjećate, politička pripadnost smatra se posebnom kategorijom podataka koja se u pravilu ne smije obrađivati (zajedno s vjerskim uvjerenjima i sl.). Međutim, političke stranke po svojoj prirodi naprosto moraju obrađivati takve podatke, pa im je to i dozvoljeno, dok god obrađuju podatke samo svojih članova.
S druge strane, političke stranke takve podatke i dalje ne smiju davati u javnost, osim ako osoba to nije javno iznijela. Dakle, ne smijete javno objavljivati imenom i prezimenom popis članova bez njihove izričite dozvole ako oni sami nisu javno nastupili i iznijeli činjenicu o svome članstvu. U to spadaju i objave u društvenim medijima ili pojavljivanje na stranačkom skupu, npr. U tim se slučajevima to smatra javnim podatkom i ne smatra se zaštićenim u smislu GDPR-a.
Političko anketiranje
U uvodnoj izjavi br. 56. obrađuje se pitanje političkog anketiranja i ispitivanja. Ono je dozvoljeno ako se podaci u dovoljnoj mjeri anonimiziraju. U ovome se slučaju obrada podataka zasniva na javnom interesu. Ostali propisi odgovaraju onima koji se primjenjuju na istraživanje tržišta.
Na anketiranje se ne primjenjuju zabrane koje vrijede za izravni marketing, ali ni u kojem slučaju tijekom anketiranja ne smijete nastupati s politički obojenim porukama ili ičime što se na takav način može protumačiti u svrhu prikupljanja ili izdvajanja (ne)istomišljenika. Podatke morate anonimizirati ili pseudonimizirati kadgod je moguće; ako nije, od ispitanika trebate dobiti privolu.
Političke stranke u ostalim slučajevima imaju iste obaveze kao i ostali voditelji obrade. Propisani su jednaki standardi transparentnosti i vođenja evidencije. Stoga je imenovanje voditelja obrade dobra ideja (a u većini slučajeva i obaveza) koju će sve političke stranke sigurno iskoristiti.
Zaštita podataka je ključna
Kao visokorizične mete, političke bi stranke trebale biti izrazito oprezne što se zaštite podataka tiče. Političke stranke izložene su povećalu javnosti pa će svaki krivi korak brzinom munje završiti u novinama. Sabotaža iznutra, hakiranja, pa čak i napadi vanjskih aktera realna su mogućnost. Dobra politika zaštite podataka tome može u velikoj mjeri doskočiti.
Uz svu reputacijsku štetu koju povrede podataka donose, ne treba zanemariti ni potencijalno velike kazne od strane nadzornih tijela (koja su, makar nazivno, nezavisna), a koje mogu iznositi i do 10 milijuna eura.
Politički marketing
Najbolnija točka koja će predstavljati golemi problem političkim strankama jest regulacija političkog marketinga. Propisi o izravnom oglašavanju ostaju jednako strogi kao i za tvrtke, što u prijevodu znači da je potreban veliki oprez.
Tvrtke, na primjer, smiju kontaktirati postojeće klijente u vezi posebnih ponuda, akcija i sl. ako komunikacija nije previše česta i ako je klijentima jasno ponuđena mogućnost odjave (tzv. „soft opt-in“ načelo). Dok god ne pretjeruju u komunikaciji, ona se smatra razumnom i dozvoljenom jer je dio legitimnog interesa tvrtke.
Premda propisi po tom pitanju nisu ujednačeni, u globalu političkim strankama ovakav način marketinga nije dozvoljen. U Velikoj Britaniji, na primjer, ni dobrotvorne organizacije ne smiju slati poruke e-pošte prethodnim donatorima bez prethodne izričite dozvole. Njemačka je uvela određene olakšice za neprofitne organizacije, ali izravni marketing i dalje se čvrsto regulira.
U Hrvatskoj nije dozvoljena komunikacija putem SMS poruka, poziva ili e-pošte ako vaša stranka nije pribavila valjanu privolu. Ostavljanje promotivnih materijala u poštanske sandučiće također nije dozvoljeno ako je zabrana jasno istaknuta.
Sandučići puni letaka čest su prizor tijekom izborne promidžbe.
Računajte na privolu
Dakle, vaša će stranka morati prikupiti privolu svih ispitanika kojima se želite obratiti elektroničkim putem. To se, doduše, ne odnosi na adrese e-pošte koje u sebi nemaju elemenata osobnih podataka ako su poslovnog tipa, dakle adrese poput „[email protected]“. Adrese poput „[email protected]“ smatraju se pak osobnim podacima jer sadrže ime i prezime te osobe. Na one prve smijete slati poruke kako želite, dok god ne kršite ostale zakone. Isto vrijedi i za poslovne brojeve telefona. Pa tko voli…
Obraćanje poštanskim putem dozvoljeno je, dok god poruke nisu personaliziranog tipa, tj. dok je god njihov sadržaj tipski i dok god one ne sadrže osobne podatke primatelja. Za personaliziranu poštu potrebna je privola.
U svrhu pozivanja i slanja marketinških poruka ne smijete koristiti popise dobivene u druge svrhe, kao ni podatke dobivene od prijatelja, poznanika (bilo vaših, bilo te osobe) i sl.
Obavezno predstavljanje
U komunikaciji jasno navedite pošiljatelja i mogućnosti odjave od primanja takvih poruka. To je izričiti propis koji ne smijete prekršiti. Odjava od primanja poruka mora se moći izvesti besplatno po primatelja.
I naravno, u Hrvatskoj, kao i u većini ostalih EU zemalja važe propisi o izbornoj šutnji, čije se kršenje zasebno kažnjava čak i ako se bavite inače dozvoljenim marketinškim aktivnostima.
Zaključak
Ukupno gledano, propisi s kojima se političke stranke moraju uskladiti ne razlikuju se pretjerano od propisa za ostale organizacije, ali s marketinške strane imat ćete više posla i morat ćete biti oprezniji. Očekujte još više problema kad na snagu stupi Uredba o ePrivatnosti koja je trebala na snagu stupiti kad i GDPR, ali je zbog trzavica i dalje u fazi izrade.
Za sada, svakako uložite u zaštitu podataka, i to ne samo zbog GDPR-a, već zbog same dobrobiti stranke. Negativan publicitet može vas doslovce pokopati. Najbolji način da započnete s usklađivanjem jest da zaposlite stručnog službenika za zaštitu osobnih podataka koji će koordinirati vašim aktivnostima obrade iz središnjice, a po potrebi „uskočiti“ za pomoć lokalnim ograncima.
