U svojem prvom godišnjem izvješću nakon usvajanja Štita privatnosti (EU – US Privacy Shield), Europska ga je komisija proglasila zadovoljavajućim i odobrila njegovu daljnju primjenu.
Štit privatnosti osmišljen je kao vatrogasna mjera pošto je Sud EU-a srušio prethodnu Odluku o sigurnoj luci (Safe Harbor) ocijenivši je neadekvatnom. Budući da zakon EU-a dozvoljava prijenos podataka samo u one treće zemlje koje pružaju adekvatnu razinu zaštite podataka, Štit privatnosti osmišljen je kako bi i SAD mogao ostati u toj grupi.
Štit privatnosti na snagu je stupio 1. kolovoza 2016., a vlasti SAD-a opetovano su naglašavale da će podaci Europljana biti zaštićeni od uplitanja američkih sigurnosnih agencija. Europski propisi nalažu i da bi korisnici trebali imati pravo u bilo kojem trenutku tražiti brisanje podataka, pa tako i od američkih tvrki.
U svojem je izvješću Komisija navela kako je zadovoljna razinom zaštite koju sporazum nudi, uključujući i zaštitu od neovlaštenog uplitanja tajnih službi. Mehanizam je za sada usvojilo preko 2400 američkih tvrtki.
EK je, doduše, iznijela niz smjernica kojim bi se sporazum još osnažio. Naprimjer, preporučuje bolji nadzor tvrtki koje su usvojile Štit privatnosti (nadzor vrši američki Department of Commerce) jer je u posljednje vrijeme došlo do strelovitog porasta broja tvrtki koje lažno navode usklađenost sa Štitom.
Mišljenje je EK i da bi građane EU-a trebalo bolje upoznati s njihovim pravima i načinom ostvarivanja istih kad je riječ o američkim tvrtkama. Prekogranična suradnja između institucija također bi se trebala osnažiti.
Građanima EU-a zaštita od nadzora američkih tajnih službi trebala bi biti zajamčena ne samo Štitom, nego i Predsjedničkom direktivom br. 28.
Věra Jourová, povjerenica EK za pravosuđe, zaštitu potrošača i ravnopravnost spolova, izjavila je: „Prijenos podataka preko Atlantika ključan je za naše gospodarstvo, ali temeljno pravo na zaštitu podataka također se mora osigurati i kad podaci napuste područje EU-a. Naš prvi pregled sporazuma pokazao je da Štit sigurnosti dobro funkcionira, ali također i da ima mjesta za poboljšanja. Štit sigurnosti nije dokument koji stoji u nekoj ladici, već živući sporazum koji i EU i SAD moraju aktivno nadzirati kako bi osigurali visoke standarde zaštite podataka“.
Kritičare sporazuma ne čudi pozitivna ocjena. Budući da dobar dio gospodarstva EU-a ovisi o prijenosu podataka u i iz SAD-a, unatoč očitim problemima, u očima kritičarima ovo je samo igrokaz za javnost jer su Komisiji ruke vezane.
Da je oborila sporazum, učinila bi prilično veliku štetu gospodarstvu. Prema procjenama, da se ukine prijenos podataka između SAD-a i EU-a, moglo bi doći do pada BDP-a EU-a za oko 1,3 %.
Nepobitno je, s druge strane, da živimo u zanimljivim vremenima barem što se privatnosti tiče. Preostaje nam za vidjeti kako će se američke tvrtke postaviti prema GDPR-u, a i, što je važnije, je li sam Štit privatnosti uopće usklađen s propisima koje GDPR donosi.
