Već smo pisali o pravima zaposlenika tijekom nadzora na radnom mjestu, no nismo se dotaknuli praktične primjene alata za praćenje. Nažalost, nakon čitanja ovog članka mogli biste zaključiti da bi zaista bilo bolje da niste znali ništa. Neki od ovih alata su, naime, prilično nametljivi.
Opravdanja
Cijeli niz tehnologija razvijen je kako bi se što efikasnije i bolje nadziralo zaposlenike na radnom mjestu. Nažalost, ti alati postaju sve neugodniji i diskutabilniji, a u nekim slučajevima i nezakoniti. No u utrci za povećanjem profita i održavanju razine produktivnosti poslodavci često nemaju izbora i prisiljeni su uvesti barem neke metode praćenja.
Nepravedno bi bilo zaključiti da praćenje zaposlenika ne nudi nikakve prednosti. Ono naprimjer osigurava da svi zaposlenici rade svoj dio posla. Time se sprečavaju nepoštene situacije gdje bi jedan radnik mogao zabušavati, dok drugi na sebe preuzimaju dio posla. Bez neke metode nadzora to bi bilo teško utvrditi.
No svejedno, nametljivost ovih metoda zaista je ponekad nevjerojatna. Nemojte nas držati za riječ – prosudite sami.
Stara garda
Prema izvješću sigurnosne kompanije Sophos, naša predodžba alata za nadzor radnog mjesta danas je u mnogočemu pogrešna. Najčešće na pamet pada nadzor ključnih riječi kojemu je cilj presresti pojmove koji nisu dio uobičajene poslovne komunikacije – dakle, dio su privatnog korištenja.
No danas su alati prerasli te rudimentarne tehnike, te imaju znatno veće mogućnosti. Guardian ih je prikladno prozvao ‘digitalnim panopticima’ koji prate svaki zaposlenikov pokret.
Svaki vaš pokret – pohranjen
Neki alati za praćenje analiziraju vašu povijest pretraživanja i posjete web-stranica pomoću podataka koje presretnu s poslužitelja ili usmjerivača tvrtke. Keyloggeri prate svaki znak koji utipkate, tako da su i vaše objave na društvenim medijima ili privatne poruke također pod povećalom.
Razvijeni su i neki alati za nadzor freelancera, naprimjer Crossover, koji povremeno naručitelju radova šalje slike s web-kamere radnika. Nadalje, alat računa i ‘ocjenu fokusa’ pomoću podataka o tipkanju i pomicanju miša kojima se analizira koncentracija radnika.
Ostale tvrtke sve se više okreću tehnologiji video nadzora, no ona je jedna od najstarijih i najeksponiranijih. Proganjaju je kako zakonski problemi, tako i negativna percepcija.
Hi-Tech nadzor
Nadzor prisutnosti
Popularna britanska novinska kuća The Telegraph 2016. je u svojim uredima postavila senzore osjetljive na pokret naziva OccupEye. Vijesti su se brzo proširile i nekoliko sati potom Telegraph je iste maknuo iz ureda. Iako je njihov pokušaj vjerojatno motiviran iskrenim, ali loše zamišljenim pokušajem da se srežu troškovi, sigurno postoje deseci tvrtki koje i dalje koriste ove senzore.
No što su uopće OccupEye senzori? To su jednostavni uređaji na baterije koji prate prisutnost radnika na radnom mjestu, dakle sjedi li on za stolom ili je otišao na pauzu. Jasno je svima, naravno, da osoba koja sjedi za radnim stolom ne mora nužno raditi ništa produktivno.
Ipak, praćenje toga i nije cilj ovim sustavima. Kvaka je u sljedećem: smanjenjem broja uredskih mjesta tvrtka može unajmiti manji prostor i uštediti na režijskim troškovima i najmu. Cilj je imati što manje praznih uredskih mjesta, po mogućnosti uvođenjem sustava gdje će se više radnika izmjenjivati na jednom uredskom mjestu.
Predviđanje emocija
Tvrtke koje se bave financijama među prvima su počele koristiti metode nadzora radnog mjesta. Razlog je lako pogoditi. Dobri sustavi nadzora smanjuju mogućnost za pronevjeru novca ili trgovanje s povlaštenim informacijama, a to je nešto što u velikoj većini svijeta tvrtke moraju sprečavati.
Ali, zašto ne otići i korak dalje? Među kockarima (pa tako, dakle, i u svijetu mešetara) je poznata činjenica da će ulaganje dok ste ljuti vjerojatno za posljedicu imati još veće gubitke. Stoga nije čudo da su neke kompanije, izvještava Bloomberg, uložile u posebne senzore koji se poput sata nose na zapešću, ali umjesto vremena senzori pogađaju emocionalno stanje osobe koja ih nosi.
Ako uređaj otkrije da mešetar postaje emocionalno nestabilan, uz pomoć signala kao što su znojenje i ubrzan rad srca, naređuje mu se da obustavi trgovanje i na neko vrijeme napusti svoje radno mjesto kako vi se ‘ohladio’. U teoriji, ovakva tehnologija mogla bi u realnom vremenu prikazati emocionalno stanje svih radnika u tvrtki. To bi upravi omogućilo da pravovremeno spriječe loše odluke koje su posljedica panike i ljutnje. Cijena ulaganja u ove uređaje beznačajna je uzme li se u obzir trošak koji jedna jedina kriva investicijska odluka može imati, a oni sežu i u desetke milijuna eura.
…Slušamo vas!
Ni primitivnije metode poput prisluškivanja ne nude nikakvu utjehu. Humanyze, tvrtka koja za sebe kaže da vrši ‘analitiku ljudi’, osmislila je uređaj veličine značke koji u sebi ima ugrađen mikrofon. Uređaj također prati kretnje zaposlenika i koliko često međusobno razgovaraju.
Rezultati se, službeno, koriste u svrhe određivanja pametnijeg rasporeda u uredu i bolje analize međusobnih odnosa, što može utjecati na produktivnost. Uređaj navodno ne snima sadržaj razgovora, no temeljem tih podataka može se predvidjeti je li neki zaposlenik blizu davanja otkaza.
Današnje metode su moderne, ali je princip i dalje isti
Pažnja, molim
‘Šaltanje’ s jedne aplikacije na drugu također ne prolazi bez temeljite analize. Tvrtka Teramind koristi indikator broja prebacivanja aplikacija kao način procjene fokusiranosti i pažnje zaposlenika na zadatak koji je dobio.
Naprimjer, redovito prebacivanje između WhatsAppa i Firefoxa kad bi osoba trebala pisati dokument u Wordu indikator je da vrlo vjerojatno ne rade ono što bi trebali.
Drugi programi u mogućnosti su procijeniti produktivnost zaposlenika temeljem njegovog prethodnog rada. Naprimjer, postoje aplikacije koje broje količinu pritisaka tipki u danu. Ako taj broj naglo opadne, to je znak da se događa nešto neuobičajeno.
Indikatori zloupotrebe
Softver je danas sposoban pratiti i suptilnije indikatore za eventualne štetne radnje na radnome mjestu. Jedan od tih indikatora jest i ‘promjena konteksta’, gdje dolazi do promjene komunikacijskog kanala s, naprimjer, WhatsAppa, na komunikaciju licem u lice kako bi se izbjegao nadzor.
To je indikator da će predmet rasprave biti nešto što nije prikladno za radno mjesto – dakle, neprikladno je da se odvija tijekom radnog vremena.
Je li to sve zakonito?
Većina zemalja zahtijeva pismenu privolu zaposlenika prije nego se takve metode na njima počnu koristiti. Neke od metoda poput video nadzora u banci uglavnom ne zahtijevaju privolu zaposlenika jer je takva vrsta nadzora sama po sebi očekivana.
No pitanje privole prilično je zamršeno. Postoji rizik da bi takva privola mogla biti dana pod prisilom, tj. pod prijetnjom otkaza, bilo izravnom, bilo neizravnom. Budući da se takve privole ne smatraju važećima, smatra se da zaposlenici teško mogu dozvoliti korištenje osobito nametljivih metoda, pa je korištenje privole kao osnove za uvođenje takvih mjera vrlo klimavo.
Nadzor u GDPR-u
Opća uredba o zaštiti podataka, koja stupa na snagu 25. svibnja 2018, također regulira praćenje na radnom mjestu. Kako je gore objašnjeno, za praćenje je potrebna privola, no uvjeti su takvi da se ona teško ikada može smatrati valjanom. To je stoga što je poslodavac u nadmoćnom položaju u odnosu na zaposlenika, pa se s toga ne može smatrati da zaposlenici zapravo smiju odbiti davanje privole, tj. da imaju pravo na izbor.
Očekujemo da će većina poslodavaca svoje aktivnosti praćenja zasnivati na principu legitimnog interesa, tj. pravdat će ih time što potencijalne prednosti za tvrtku prevladavaju moguće rizike za privatnost zaposlenika. No to neće uvijek biti slučaj. Poslodavci će biti obavezni provesti procjene učinka na zaštitu osobnih podataka. Te procjene moraju biti nepristrane, i ako pokažu da bi zaposlenici bili nerazmjerno pogođeni takvim mjerama, one se ne smiju provoditi. Potrebna je osnovana sumnja kako biste imali pravo nadzirati komunikaciju.
Uzmimo za primjer poznati slučaj Bogdana Barbulescua. Rumunjski programer uspješno je tužio svog bivšeg poslodavca koji ga je otpustio za slanje osobnih poruka preko Yahoo messengera. No to ne daje odriješene ruke zaposlenicima da ovi po cijele dane provode surfajući internetom. Poslodavci i dalje imaju pravo pristupa podacima pomoću kojih procjenjuje produktivnost zaposlenika, no ne bez prethodnog upozorenja i osnovane sumnje u kršenje pravila.
Zaključak
Sve u svemu, trend je očit: praćenje na radnom mjestu postaje sve nametljivije i očitije. Tvrtke se sve aktivnije trude srezati troškove i smanjiti izvore neefikasnosti, a jedan od načina da se to provede je i praćenje zaposlenika.
Tvrtke smatraju da je to odličan način za podizanje produktivnosti radnika koji ne košta previše, i osigurava da novac koji troše na radnike bude u cijelosti iskorišten. S jedne strane, to treba razumjeti i poštivati, no vrlo je lako otići predaleko i narušiti prava zaposlenika.
Uostalom, previše nadzora šteti moralu i motiviranosti radnika, uz to što vjerojatno i nije sasvim zakonito. Još očitiji primjer je sljedeći: u većini tvrtki metode iz ovog članka ne primjenjuju se na upravu i šefove. To nas navodi na logičko pitanje – ako ne želite da se na vama koriste ti ‘sjajni’ načini za povećanje produktivnosti, je li prikladno nametati ih drugima? Odgovor je, vjerujemo, svima jasan.
